Skoči na glavni sadržaj
Abstract

U ovom se izvješću analiziraju nedavna kretanja i nove prakse u postupcima i ishodima kolektivnog pregovaranja, uglavnom u privatnom sektoru. Izvješće obuhvaća sustave kolektivnog pregovaranja u 10 država članica EU-a i temelji se na slučajevima utvrđenima kroz razgovore s ključnim dionicima i pregovaračkim stranama na nacionalnoj razini. U njemu se analiziraju učinci pandemije bolesti COVID-19 te gospodarske i socijalne krize koja je uslijedila na dinamiku kolektivnog pregovaranja i kolektivne ugovore. Istražuju se i prakse i inovacije koje su se pojavile kao odgovor na strukturne pokretače kao što su tehnološke promjene, dekarbonizacija i politike za postizanje klimatske neutralnosti te starenje radne snage. U izvješću se procjenjuje sposobnost sustava kolektivnog pregovaranja za prilagodbu strukturnim promjenama u radu, proizvodnji i na tržištu rada, kao i srednjoročni trendovi.

Key findings

Kolektivno pregovaranje ključno je za socijalno tržišno gospodarstvo EU-a i može imati važnu ulogu u prilagodbi gospodarstva promjenama. To je posebno važno za dugoročne izazove kao što su digitalna transformacija, starenje radne snage i klimatske promjene, pri čemu kolektivno pregovaranje ima snažan potencijal za stvaranje inovativnih praksi i odredbi u pregovorima između poslodavaca i predstavnika radnika.

Rezultati pokazuju da su inovacije u kolektivnom pregovaranju u pravilu postupne i ograničene te uglavnom uključuju ažuriranje procesa i tema kao odgovor na promjene. Stoga postoji potencijal da socijalni partneri iskoriste kolektivno pregovaranje za razvijanje novih praksi.

Digitalna tranzicija jedan je od najvažnijih pokretača promjena u kolektivnom pregovaranju, pri čemu se odredbe kojima se uređuje rad na daljinu sada u velikoj mjeri provode, a one koje se odnose na primjenu tehnologije na radnom mjestu postaju sve uobičajenije.

Budući da tehnološke promjene izravno utječu na vještine i zahtjeve povezane s radnim mjestom, kolektivno pregovaranje sve se više bavi prekvalifikacijom s pomoću politika osposobljavanja. U nekim slučajevima u okviru kolektivnog pregovaranja predviđa se buduća reorganizacija i ublažavanje učinka gubitka radnih mjesta. Odredbe se odnose i na rješavanje problema nedostatka radne snage, koji postaju sve češći.

Snažne institucije, kvalificirani dionici i zajednička predodžba o izazovima u sektoru ili poduzeću ključni su za omogućavanje inovativnih praksi i odredbi u kolektivnom pregovaranju. Posebno je važna dosadašnja suradnja, koja se odražava u mogućnosti sklapanja kolektivnih ugovora.

The report contains the following tables and graph.

  • Table 1: Collective bargaining systems included in the study, grouped by predominant level
  • Table 2: A typology of emerging practices and provisions linked to drivers of change in collective agreements
  • Figure 1: Estimated collective bargaining coverage (%) and predominant level of agreements, EU27, 2019
Number of pages
44
Reference nº
EF21046
ISBN
978-92-897-2270-4
Catalogue nº
TJ-03-22-015-EN-N
DOI
10.2806/279880
Permalink

Cite this publication

Disclaimer

When freely submitting your request, you are consenting Eurofound in handling your personal data to reply to you. Your request will be handled in accordance with the provisions of Regulation (EU) 2018/1725 of the European Parliament and of the Council of 23 October 2018 on the protection of natural persons with regard to the processing of personal data by the Union institutions, bodies, offices and agencies and on the free movement of such data. More information, please read the Data Protection Notice.