Interakcija čovjeka i robota: Što se mijenja na radnom mjestu?

Napredni robotski sustavi i aplikacije donose poremećaje na radnim mjestima i mijenjaju način obavljanja posla, zbog čega se često mijenjaju poslovni modeli i redefiniraju uloge, zadatci i metode rada. Umjetna inteligencija ima ključnu ulogu u unapređenju tih sustava, pružajući im veće sposobnosti, funkcionalnosti i fleksibilnost u odnosu na konvencionalnije robote. Osim toga, umjetna inteligencija omogućila je neometanu suradnju i interakciju ljudi i robota u različitim industrijama. To se najbolje vidi u kolaborativnim robotskim aplikacijama putem kojih umjetna inteligencija omogućuje neposredniju interakciju radnika i robota u zajedničkim radnim prostorima.
 

Budući da napredni roboti postaju složeniji i sve prisutniji u modernim radnim okruženjima, razumijevanje interakcije radnika i robota te njihova utjecaja na organizaciju rada i radne uvjete ključno je za uspješnu integraciju robota na radnim mjestima. Promjene koje donosi autonomna ili poluautonomna napredna robotika zahtijevaju pažljivo razmatranje i proaktivno upravljanje kako bi se osigurao pozitivan učinak za poduzeća i radnike.
 

Na temelju podataka iz anketa i studija slučaja u kojima se istražuju napredni robotski sustavi i aplikacije za automatizaciju zadataka, ovo izvješće doprinos je raspravi u okviru politike o automatizaciji rada. U njemu se ističu novi oblici interakcije radnika i robota te promjene u organizaciji rada i radnim uvjetima koje to podrazumijeva.
 

Kontekst politike

Za razliku od konvencionalnih robota, koji su obično zatvoreni u kaveze i smješteni na sigurnoj udaljenosti od ljudi, napredni su roboti opremljeni senzorima i poboljšanim funkcionalnostima te jamče veću sigurnost kada su u blizini ljudi. Omogućuju neposredniju interakciju čovjeka i robota te suradnju za koju su karakteristični zajednički ciljevi i usklađeni zadatci. Unatoč tim prednostima, oblici interakcije pri upotrebi sve naprednijih robotskih sustava, posebno onih s ugrađenim sposobnostima umjetne inteligencije, mogu predstavljati nove izazove u području politike i regulative. Kako bi se osigurala sigurna i učinkovita interakcija između ljudi i robota, pojam antropocentričnosti (usmjerenosti na ljude) važniji je nego ikad prije.
 

U okviru digitalne strategije EU-a u nekoliko inicijativa politike o umjetnoj inteligenciji naglašava se nužnost antropocentričnog pristupa razvoju i uporabi tehnologije. U kontekstu napredne robotike to podrazumijeva sustave koji su projektirani i primjenjuju se na način koji jamči poštovanje ljudskih vrijednosti i temeljnih prava. Nadalje, Europska komisija poduzela je korake za rješavanje pitanja odgovornosti i obveza koje proizlaze iz primjene umjetne inteligencije te je donijela prijedlog revidirane direktive o odgovornosti za proizvode i direktive o građanskopravnoj odgovornosti za umjetnu inteligenciju.
 

Sigurnost je još jedan važan razlog za zabrinutost u kontekstu interakcije čovjeka i robota. Donošenjem nove europske uredbe o strojevima (Uredba (EU) 2023/1230) u lipnju 2023. nastojalo se ažurirati sigurnosne zahtjeve za strojeve (i srodne proizvode) na tržištu EU-a. Tom se uredbom potvrđuje da sigurnosni rizici nadilaze fizička oštećenja te da obuhvaćaju i psihološki stres. Međutim, primarni pravni instrument kojim se uređuju pitanja sigurnosti i zdravlja na radu ostaje Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu (89/391/EEZ).
 

Drugi ozbiljni izazovi u pogledu interakcije s naprednim robotima odnose se na zahtjeve u pogledu vještina. U EU-u je već neko vrijeme prisutna svijest o utjecaju tehnološkog napretka na tržište rada i vještine potrebne radnicima. Glavna inicijativa politike u tom je pogledu Europski program vještina za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost. Program obuhvaća nekoliko mjera usmjerenih na usavršavanje i prekvalifikaciju kako bi se pojedincima osigurale vještine potrebne za postojeća i buduća tržišta rada.
 

Glavni zaključci

• Na prihvaćanje robotskih tehnologija utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Prema podatcima prikupljenima tijekom Eurostatova istraživanja o upotrebi informacijskih i komunikacijskih tehnologija u poduzećima, kao razlozi za ulaganje u robote istaknuti su visoki troškovi rada i poteškoće pri pronalaženju osoblja. Povećana konkurentnost i produktivnost ključni su unutarnji čimbenici.
   
• U velikim poduzećima najčešće se primjenjuju industrijski i uslužni roboti. Tijekom 2022. otprilike svako peto veliko poduzeće u EU-u koristilo se industrijskim robotima (koji se upotrebljavaju za zavarivanje, lasersko rezanje itd.), a uslužnim robotima (za nadzor, prijevoz itd.) tek svako deseto. Stopa prihvaćenosti među malim i srednjim poduzećima znatno je niža, prvenstveno zbog znatnih kapitalnih ulaganja nužnih za uvođenje robotskih tehnologija i ekonomije razmjera potrebne za povećanje učinkovitosti.
   
• Pri procjeni rizika povezanih s interakcijama čovjeka i robota poduzeća se obično usredotočuju na fizičku sigurnost, ali zanemaruju psihosocijalne posljedice. Većim uključivanjem radnika u osmišljavanje i uvođenje robotskih tehnologija mogli bi se ublažiti određeni uzroci stresa, a naročito osjećaj nesigurnosti u početnim fazama prihvaćanja tehnologije. Uključivanje radnika često je neophodno kako bi se sustavi ili aplikacije preinačili ili prilagodili operativnom okruženju.
   
• Pri integraciji robotskih rješenja na radnim mjestima važno je naglasiti sigurnost upotrebe tehnologije, a programi upravljanja promjenama mogu pomoći u tome i otkloniti postojeće nesigurnosti, povećati otpornost radnika na promjene i omogućiti im da se prilagode novim radnim postupcima. U većini poduzeća za rad s naprednom opremom nisu bile potrebne posebne kvalifikacije ili certifikati. Međutim, uvođenje robotskih sustava zahtijevalo je nove digitalne, analitičke i meke vještine u nekim poduzećima unutar određenih sektora (npr. industrijska proizvodnja) ili u određenim zanimanjima (npr. rukovoditelji i nadzornici).
   
• Iako podatci iz istraživanja Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) upućuju na to da se interakcija čovjeka i robota povezuje s povećanim intenzitetom rada, pojačanim nadzorom, pogoršanjem socijalnog okruženja i manjom autonomijom, dokazi iz studija slučaja upućuju na to da negativni ishodi proizlaze iz organizacijskih čimbenika i upravljačkih odluka, a ne same tehnologije.
   

Smjernice politike

• Očekuje se da će primjenom robotskih tehnologija, a naročito onih koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, povećati produktivnost, sigurnost na radnom mjestu, ublažiti monotonija radnih zadataka, smanjiti fizičko opterećenje, a rad učiniti rad zanimljivijim i korisnijim. Međutim, da bi se ostvarile te prednosti, radnike je potrebno promatrati kao sutvorce tehnoloških rješenja, a ne samo kao izvor troškova koje treba svesti na najmanju moguću mjeru. Za promicanje antropocentričnog dizajna neophodne su odgovarajuće mjere politike, među ostalima kampanje za podizanje svijesti, javni poticaji za istraživanje i razvoj s naglaskom na antropocentričnost te izrada smjernica za etički i antropocentričan dizajn.
   
• Socijalni partneri mogu imati odlučujuću ulogu u oblikovanju politika u kojima se prednost daje vrijednostima usmjerenima na čovjeka i koje se temelje na participativnim pristupima osmišljavanju i uvođenju tehnologije na radnim mjestima. Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji iz 2020. važan je instrument za koordinaciju napora i promicanje antropocentričnosti u području robotike.
   
• Kontinuirano bi se trebale podupirati inicijative za osposobljavanje, pri čemu prednost trebaju imati one usmjerene na razvoj vještina relevantnih za suradnju čovjeka i robota, uključujući digitalnu pismenost te prilagodljivost i otpornost u kontekstu automatizacije. Jednako je važno osigurati učinkovitu provedbu načela 10. europskog stupa socijalnih prava (o zdravlju i sigurnosti) i strateškog okvira EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu.