Kretanja u području dohodovne nejednakosti i srednje klase u EU-u

Javascript is disabled in your browser. Please, enable it for a better user experience.

Authors

Abstract

U ovom se izvješću pruža sveobuhvatno ispitivanje trendova dohodovne nejednakosti unutar država članica EU-a i među njima u razdoblju od 2006. do 2021. Ispitivanjem se također želi odgovoriti na s time povezano pitanje smanjuje li se srednja klasa zbog promjena u razlikama raspoloživog dohotka kućanstava. Provodi se pouzdana analiza na temelju širokog raspona međusobno povezanih pokazatelja, uključujući dohodovnu nejednakost, razine dohotka u državama članicama i raspodjelu dohotka, veličinu srednje klase, udio nacionalnog dohotka koji primaju različite dohodovne skupine i stope siromaštva te druge pokazatelje gospodarskih poteškoća s kojima se suočavaju europska kućanstva. Razmatra se i uloga javnih politika u objašnjavanju nekih od tih trendova. Rezultati pokazuju da su, iako je dohodovna nejednakost u prosjeku relativno stabilna u državama članicama, trendovi su znatno više neujednačeni na razini država članica, a u većini se njih veličina srednje klase smanjila.

Developments in income inequality and the middle class in the EU

English (2.1 MB - PDF)

Key messages

Dohodovna nejednakost povećala se u otprilike polovici država članica (znatno u mnogima u skupini iz razdoblja prije 2004.), a u drugoj se polovici smanjila (posebno u srednjoj i istočnoj Europi). Međutim, nejednakost raspoloživog dohotka kućanstava u prosjeku je ostala relativno stabilna u državama članicama EU-a u posljednjih 15 godina.
Dohodovna nejednakost na razini EU-a znatno se smanjila u razdoblju od 2006. do 2021. To je potaknuto znatnim rastom prihoda u većini zemalja srednje i istočne Europe, što je dovelo do snažne konvergencije prihoda među državama članicama.
Postoje dokazi o smanjenju srednje klase u gotovo dvije trećine država članica. Međutim, analiza ne upućuje na opće znatno smanjenje srednje klase, koja obuhvaća negdje između 51 % i 75 % stanovništva država članica EU-a.
Udio ljudi ispod praga siromaštva povećao se u dvije trećine država članica. Taj je segment stanovništva najteže pogođen krizom troškova života.
Socijalna država ima važnu ulogu u ublažavanju nejednakosti tržišnog dohotka i smanjuje je u prosjeku za 42 % u svim zemljama. Slabljenje socijalnih država doprinijelo je rastućoj dohodovnoj nejednakosti u nekim državama članicama.

Executive summary

Percepcija javnosti je da nejednakost raste, a srednja klasa se smanjuje. U ovom se istraživanju analiziraju empirijski dokazi tijekom razdoblja od 15 godina kako bi se pojasnila valjanost ovog stajališta. Ono pruža sveobuhvatnu sliku razlika u prihodima unutar država članica EU-a i među njima od 2006. do 2021., koja obuhvaća širok raspon međusobno povezanih pokazatelja koji obuhvaćaju nejednakost prihoda, srednju klasu, stupanj polarizacije prihoda i ulogu javnih politika u tim trendovima. Ispituje se učinak velike recesije i pandemije bolesti COVID-19 na dohodovnu nejednakost i pruža uvid u učinak ranih faza krize troškova života, koristeći se podatcima iz 2022. o materijalnim poteškoćama s kojima se suočavaju europska kućanstva.

Kontekst politike

Nakon što je godinama zanemarivano u raspravi o politikama dok su se europska tržišta rada oporavljala nakon velike recesije, nejednakost je ponovno glavna tema nakon pandemije bolesti COVID-19 i krize troškova života koja je iz toga proizašla. Sve veća nejednakost i smanjenje srednje klase pojavili su se kao razlozi za zabrinutost u javnom diskursu jer ti događaji ugrožavaju koheziju europskih društava.

Tijekom pandemije uvedene su mjere potpore kako bi se zadržala radna mjesta i pomoglo obiteljima da se nose s posljedicama ograničenja kretanja, uglavnom putem programa za očuvanje radnih mjesta (i sustava potpore minimalnom dohotku), uz pomoć klauzula o odstupanju od fiskalnih pravila EU-a.

Nakon pandemije cijene energenata naglo su porasle. Kao posljedica toga inflacija je postupno rasla, što je dovelo do krize troškova života, a vlade su bile prisiljene provoditi politike kojima bi se najugroženijim kućanstvima pomoglo da se nose sa sve lošijom financijskom situacijom.

Tržišta rada i njihove institucije u osnovi su nacionalna, ali usvajanje pristupa na razini EU-a za praćenje dohodovne nejednakosti ključno je u kontekstu produbljivanja integracije EU-a i proširenja prema istoku od sredine 2000-ih.

Glavni zaključci

Dohodovna nejednakost diljem EU-a znatno se smanjila u razdoblju od 2006. do 2021. To je u potpunosti potaknuto snažnom konvergencijom prihoda među državama članicama EU-a. Prosječna dohodovna nejednakost u državama članicama ostala je uglavnom slična.
Ta se konvergencija objašnjava iznimnim rastom prihoda u državama članicama koje su pristupile EU-u proširenjem 2004. (EU13) i sporim napretkom (ili čak padom) u mnogim državama članicama koje su bile članice prije 2004. (EU14). Za razliku od zemalja srednje i istočne Europe, razine dohotka u mediteranskim zemljama općenito se nisu uspjele uskladiti s državama članicama s višim dohotkom.
Stabilnost prosječne nejednakosti dohotka među zemljama prikriva razlike u trendovima. Dohodovna nejednakost povećala se u otprilike polovici država članica, posebno u nekoliko nordijskih i kontinentalnih zemalja (među kojima su Švedska i Danska, koje su prije bile ravnopravnije), dok se smanjila u nešto više od polovice, uglavnom u nekoliko zemalja srednje i istočne Europe i mediteranskih zemalja (među kojima su Rumunjska, Portugal, Grčka, Poljska i Hrvatska, koje je u početku obilježavala mnogo manja jednakost).
Jedan od čimbenika koji utječu na dohodovnu nejednakost jest povećanje razlika u plaćama (što se dogodilo u otprilike polovici država članica), a drugi je slabija redistributivna uloga obitelji u većini zemalja. S druge strane, rastuće stope zaposlenosti (i aktivnosti) u većini zemalja smanjile su nejednakost. Isto tako, socijalna država smanjuje nejednakost tržišnog dohotka (uzimaju se u obzir dohodak kućanstava prije oporezivanja i socijalne naknade), iako je slabljenje socijalnih država u nekim zemljama doprinijelo sve većoj nejednakosti.
Rast razina dohotka u zemljama EU13 u mnogim je slučajevima bio snažniji među osobama s nižim dohotkom, što je smanjilo dohodovnu nejednakost. Najpozitivniji su primjeri zemlje srednje i istočne Europe, iako to uopće nije bio slučaj jer je velika recesija imala posebno snažan utjecaj u baltičkim državama i drugim državama članicama EU13 u mediteranskoj regiji.
S druge strane, umjereniji rast dohotka u zemljama EU14, posebno među osobama s najnižim dohotkom, doveo je do povećanja dohodovne nejednakosti (i smanjenja srednje klase). To se dogodilo u nordijskim zemljama i većini kontinentalnih zemalja. Sredozemne zemlje predstavljaju najpesimističniju sliku zbog dugotrajnih učinaka velike recesije na njihova tržišta rada.
Bitna razlika između velike recesije i pandemije bolesti COVID-19 bio je koordinirani odgovor politike u 27 država članica EU-a tijekom pandemije, što je dovelo do toga da su se razine zaposlenosti smanjile umjerenijim tempom i u manjem broju zemalja nego tijekom velike recesije, pri čemu se nastavio rast dohotka u većini zemalja (iako umjereniji nego prije pandemije) i manje znatno povećanje dohodovne nejednakosti (unatoč porastu u otprilike polovici zemalja).
Socijalna država ima ključnu ulogu u ublažavanju učinka nejednakosti tržišnog dohotka, smanjujući je u prosjeku za oko 42 % u državama članicama nakon što se uzmu u obzir socijalne naknade i porezi.
Velika srednja klasa karakteristična je za europske zemlje i predstavlja većinu stanovništva u svim državama članicama, što je odraz uključivih društava. Veličina srednje klase smanjila se u gotovo dvije trećine država članica. Međutim, analiza ne upućuje na općenito znatno smanjenje srednje klase. Osobama s niskim stupnjem obrazovanja, mladima i nezaposlenim osobama sve je teže ući u srednju klasu.
Udio ljudi ispod praga siromaštva (60 % medijana dohotka) povećao se u dvije trećine država članica između 2006. i 2021., što je u skladu sa smanjenjem veličine srednje klase, a to je odraz kretanja iz srednje klase u klasu s niskim dohotkom u mnogim zemljama.
Najbolji pokazatelj ranog učinka krize troškova života u 2022. veći je udio kućanstava koja ne mogu primjereno zagrijati svoje domove jer su razine cijena energije 2022. porasle znatno iznad prosječne inflacije. Najnesigurnija kućanstva bila su najteže pogođena, posebno osobe s niskim stupnjem obrazovanja, mladi, žene i osobe koje žive u kućanstvima s jednom odraslom osobom (posebno s djecom).

Smjernice politike

Jedan od glavnih alata dostupnih tvorcima politika za smanjenje dohodovne nejednakosti jest snažna socijalna država. Stoga se politika za rješavanje problema dohodovne nejednakosti mora usredotočiti na jačanje redistributivne uloge sustava socijalne zaštite, posebno u onim državama članicama u kojima je slabljenje te uloge pridonijelo rastućoj dohodovnoj nejednakosti.
Snažna socijalna država posebno je važna tijekom gospodarskih padova. U slučaju pandemije bolesti COVID-19 masovno povećanje sredstava dodijeljenih socijalnim naknadama 2020. i 2021., uglavnom putem naknada za nezaposlene za financiranje programa za očuvanje radnih mjesta, spriječilo je negativniji učinak na europska tržišta rada.
Oblikovatelji politika trebali bi biti svjesni potrebe za dopiranjem do skupina u najnepovoljnijem položaju pri osmišljavanju politika socijalnih naknada jer mnoge osobe s najnižim dohotkom ne mogu ostvariti koristi koje su im potrebne.
Većina zemalja mora preoblikovati sustave naknada kako bi postali progresivniji. Preraspodjelom dohotka u većem razmjeru poboljšala bi se sposobnost socijalne države da ublaži nejednakost dohotka na tržištu. Porezi na bogatstvo, koji su zanemarivi u većini zemalja, osigurali bi više sredstava za takvu preraspodjelu.
Situacija onih na dnu raspodjele dohotka posljednjih godina trebala bi izazivati zabrinutost među tvorcima politika. Osim povećanja udjela osoba ispod praga siromaštva 2021. u polovici država članica, podatci koji nisu u vezi s dohodcima za 2022. i koji obuhvaćaju rane faze krize troškova života odražavaju sve veće financijske poteškoće s kojima se suočavaju kućanstva. Te poteškoće mogle bi se ublažiti ciljanim politikama usmjerenima na neravnomjeran učinak rastućih razina cijena u kućanstvima.

The report contains the following lists of tables and figures.

List of tables

Table 1: Multiple indicators demonstrating declining EU-wide income disparities (2007–2022)
Table 2: Income levels and income inequality have evolved differently across European regions, from the best performance in CEE countries to the most disappointing in Mediterranean countries (levels in 2007 and change over 2007–2022)
Table 3: Composition of each income class by sociodemographic characteristics, EU27, 2007 and 2022 (%)
Table A1: Summary of empirical studies estimating inequality in EU Member States during the COVID-19 pandemic
Table A2: Multiple indicators point to declining EU-wide income disparities between 2006 and 2021 (excluding Germany)
Table A3: Changes in inequality when moving from market income to household disposable income, EU Member States, yearly average data over 2007–2022 (%)

List of figures

Figure 1: EU-wide population by equivalised household disposable income in PPP euro, 2022 (%)
Figure 2: EU-wide income inequality falls (EU-wide Gini index including and excluding Germany, Gini unweighted average and unemployment rate, 2007–2022)
Figure 3: Income convergence pushes EU-wide income inequality downwards (Theil index, 2007–2022)
Figure 4: Income growth in the EU-wide bottom income quintiles outpaces that in the top quintile (changes in income levels, by quintile, EU-wide, 2007–2022)
Figure 5: Bottom EU-wide income deciles perform better in economic upturns while top deciles perform worse (changes in income over four subperiods, by decile, EU-wide, 2007–2022, %)
Figure 6: Average income levels vary greatly across EU Member States, 2022 (€)
Figure 7: Upward income convergence between EU Member States (real income in PPP-adjusted euro in 2007 and change over 2007–2022)
Figure 8: Income convergence between EU Member States is stronger in times of economic expansion (real income in PPP-adjusted euro and average yearly change over subperiods, %)
Figure 9: Income levels expanded during the pandemic, albeit more moderately than previously (changes in real income levels in three periods, EU Member States, 2019–2022, %)
Figure 10: Economic convergence explains income convergence between EU Member States (average income, GDP per capita and unemployment rate, 2007–2022, %)
Figure 11: Diverging cross-country patterns in income inequality leading to significant changes in the positioning of Member States, 2007 and 2022 (upper panel: Gini index; lower panel: ranking)
Figure 12: Differences in income inequality based on different measures of income, EU Member States, 2022 (Gini index)
Figure 13: Trajectories in the evolution of income inequality, wage inequality and employment level, EU Member States, 2007–2022
Figure 14: Change in real income level by income decile, EU Member States, 2007–2022 (%)
Figure 15: Evolution of inequality based on different measures of income, change in Gini index, EU Member States, 2007–2022 (%)
Figure 16: Wages contribute to income dynamics across EU countries (changes in real wage level by income decile, EU Member States, 2007–2022, %)
Figure 17: Rising employment and activity rates pushed inequality in annual labour earnings downwards (EU Member States, change over 2007–2022)
Figure 18: Smaller average household size reduces the redistributive role of the family (EU Member States, 2007 and 2022)
Figure 19: Changes in income inequality follow the business cycle (changes in Gini index by subperiod, EU Member States, 2007–2022, %)
Figure 20: Inequality trends are largely driven by income growth at the bottom of the income distribution (change in average income levels, by income decile across subperiods, average EU Member States, %)
Figure 21: Trends in wage levels largely explain income inequality (change in wage levels by income deciles across subperiods, average EU Member States, 2007–2022, %)
Figure 22: Growing unemployment played a role in driving income inequality during the Great Recession (change in shares of unemployed people, by income decile, average EU Member States, 2007–2021, percentage points)
Figure 23: The pandemic had a milder impact on European labour markets than the Great Recession (average yearly change in income inequality, wage inequality, real income and employment levels during the Great Recession and COVID-19 pandemic, EU Member States, %)
Figure 24: The relative position of the poorest 20% deteriorated as a result of the Great Recession (share of income, by income quintile, average EU Member States, 2007–2022)
Figure 25: Shares of income received by top and bottom income quintiles in 2022 (top panel) and changes between 2007 and 2022 (bottom panel), EU Member States
Figure 26: Palma index, 2007 and 2022, and change over time, EU Member States
Figure 27: Household market income and disposable income inequality are not closely related (Gini indices, EU Member States, 2022)
Figure 28: Reduction in income inequality after welfare state income redistribution, EU Member States, 2007–2022 (%)
Figure 29: Taxes are more progressive than benefits (shares of benefits received and taxes paid, by income decile, EU Member States’ yearly average over 2007–2022, %)
Figure 30: Progressiveness of benefit systems is mixed across the EU Member States (Share of taxes paid (upper panel) and benefits received (bottom panel), by income decile, yearly average over 2007–2022, %)
Figure 31: Pensions and income tax have the largest effect in moderating market income inequality (reduction in inequality after welfare state redistribution, by policy type, average EU Member States, %)
Figure 32: Pensions are more prevalent among high earners (shares of type of taxes (upper panel) and type of benefits (lower panel), by income decile, EU27 yearly average over 2007–2022, %)
Figure 33: The inequality-reduction role of the welfare state strengthened during the pandemic (change in income inequality after welfare state redistribution, EU Member States, %)
Figure 34: Social benefits expanded in the pandemic (change in amount spent on social benefits, by Member State (upper panel) and by type of policy (lower panel), 2020–2022, %)
Figure 35: Unemployment benefits expanded due to job retention schemes (change in amount spent on unemployment benefits and in the unemployment rate, EU Member States, 2021, %)
Figure 36: Welfare states prevented a more negative impact of the pandemic (changes in income inequality (upper panel) and income levels (lower panel), EU Member States, 2021, %)
Figure 37: The middle class constitutes a majority of the population across all Member States (sizes of income classes by household disposable income, 2022, %)
Figure 38: The middle class is much smaller before welfare state redistribution (sizes of income classes by market income, EU Member States, 2022, %)
Figure 39: Middle class size has remained stable on average across Member States (sizes of income classes, average EU Member States, 2007–2022, %)
Figure 40: The middle class shrank in most Member States (change in the size of middle class, 2007–2022)
Figure 41: The middle class tends to contract in economic downturns (change in size of middle class by subperiod, EU Member States, 2007–2022, percentage points)
Figure 42: Middle-class income levels grew similarly to those of the other classes (changes in real income levels, by income class, 2007–2022, %)
Figure 43: Trends in the share of income received by each income class are mixed (changes in the middle class’s share of income, EU Member States, 2007–2022)
Figure 44: Average cross-country patterns of income polarisation are stable (income distance, by income class, average EU Member States, %)
Figure 45: Mixed cross-country patterns in income polarisation (total (upper panel); in low- and high-income classes (middle panel); within the middle class (lower panel), EU Member States, 2007–2022)
Figure 46: Shares of people below the poverty threshold increased in most Member States, 2007 and 2022 (%)
Figure 47: Mixed cross-country patterns in the shares of people below the poverty threshold before and during the COVID-19 pandemic, EU Member States, 2020–2022 (%)
Figure 48: Households had more difficulty making ends meet in 2022 than in 2021 (shares of people in households reporting difficulty making ends meet, by Member State and income decile, %)
Figure 49: Difficulty keeping homes warm grew in 2022 (shares of people in households unable to keep the home adequately warm, by Member State and income decile, %)
Figure 50: Higher energy prices hit the most vulnerable groups hardest (shares of people in households unable to heat their home properly, EU27, 2021 and 2022, %)
Figure A1: Upward wage convergence between EU Member States (real wages in PPP-adjusted euro in 2007 and change over 2007–2022)
Figure A2: Changes in real income levels by income decile, by subperiod and EU Member State, 2007–2022 (%)
Figure A3: Changes in real wage levels by income decile, by subperiod and EU Member State, 2007–2022 (%)
Figure A4: Changes in the shares of unemployed people, by income decile, subperiod and EU Member State, 2008–2021 (percentage points)
Figure A5: Taxes (upper panel) and most social benefits (middle panel) are progressive, except pensions and sickness benefits (bottom panel) (share of benefits and taxes by income decile, EU Member States’ yearly average over 2007–2022, %)
Figure A6: Benefit systems are progressive across most Member States when pensions are excluded (shares of benefits (excluding pensions) by income decile, yearly average over 2007–2022, %)
Figure A7: Tax and benefit systems were more progressive in 2007 (shares of taxes (upper panel) and benefits (lower panel), by EU Member State and income decile, 2007, %)
Figure A8: Middle-class squeezes are more common in economic downturns (changes in size of middle class over subperiods, EU Member States, 2007–2022, percentage points)
Figure A9: Changes in real income levels by income class over subperiods, EU Member States, 2007–2022 (%)
Figure A10: It is much more difficult for households at the bottom of the income distribution to make ends meet (shares of people in households with difficulty making ends meet, by income decile, EU Member States, 2022)
Figure A11: Material deprivation advances in 2022 (shares of people experiencing material deprivation, by Member State (upper panel) and income decile (lower panel), %)
Figure A12: Shares of people living in materially deprived households, by EU Member State and income decile, 2022 (%)
Figure A13: People in the lowest-earning households are disproportionately affected by soaring energy prices (shares of people in households not able to keep their home adequately warm, by EU Member State and income decile, 2022, %)

Number of pages: 120

Reference nº: EF23034

ISBN: 978-92-897-2411-1

Catalogue nº: TJ-05-24-547-EN-N

DOI: 10.2806/477653

Permalink: eurofound.link/ef23034

Cite this publication
Eurofound (2024), Developments in income inequality and the middle class in the EU, Publications Office of the European Union, Luxembourg.