Regionalne promjene u zapošljavanju i geografija rada na daljinu u Europi

U EU-u se povećala važnost regija glavnih gradova (regije glavnoga grada) kao pokretača inovacija i rasta te kao središta gospodarskog i ljudskog razvoja. U siječnju 2021. 16,3 % stanovnika EU-a, odnosno 72,7 milijuna ljudi, živjelo je u 27 metropolskih regija glavnih gradova EU-a. Pritom se ne uzimaju u obzir dobro poznati nedostatci, kao što su veći troškovi života i prometne gužve.
 

Međutim, slabo naseljena područja i dalje se suočavaju s dugoročnim gospodarskim padom i depopulacijom, pri čemu se odvija egzodus stanovništva koje se vraća u gradove u potrazi za gospodarskim blagostanjem. Manje mogućnosti zaposlenja, ograničen pristup javnim uslugama i slabija infrastruktura neki su od izazova s kojima se susreću ljudi koji žive u ruralnim područjima. Oni istovremeno imaju cjenovno pristupačnije i prostranije prostore stanovanja, manje su izloženi onečišćenju i imaju više prirodnih pogodnosti.
 

Ovo izvješće pruža dokaze o nedavnoj dinamici zapošljavanja u regijama EU-a, s naglaskom na tome kako su obrasci sektorske specijalizacije i potencijala za rad na daljinu možda pridonijeli otpornosti regija glavnih gradova i većinom urbanih regija na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19. U izvješću se istražuje ključna uloga rada na daljinu u zaštiti od šoka u području zaposlenja koji je uzrokovala pandemija i kontinuirana važnost rada na daljinu u oporavku nakon pandemije iz regionalne perspektive. Istražuju se i čimbenici koji doprinose preostalim razlikama između urbanih i ruralnih područja. U izvješću se naposljetku razmatra i kako bi javna politika mogla iskoristiti mogućnosti rada na daljinu u ruralnim i perifernim područjima kako bi potaknula uravnoteženiji regionalni razvoj.

Kontekst politike

Jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije ključni je cilj EU-a. Kohezijska politika glavni je instrument koji se upotrebljava za promicanje uravnoteženog i održivog regionalnog razvoja, na primjer pružanjem potpore slabije razvijenim regijama. Europska unija dosad je uspješno radila na smanjenju gospodarskih razlika među državama članicama. Međutim, mnoga ruralna područja suočavaju se s gospodarskim i socijalnim izazovima, kao što su pad broja stanovnika, nedostatak odgovarajućih prilika za zapošljavanje, nedovoljno razvijena infrastruktura i ograničenija internetska povezivost.
 

Istodobno, velika urbana središta, osobito glavni gradovi, i dalje imaju ključnu ulogu u gospodarskom razvoju. Ta su središta iskoristila prednosti revolucije rada na daljinu, ali se suočavaju i sa znatnim izazovima održivosti: prenapučenost (što se može pretvoriti u pritisak na ključne usluge, uključujući zdravstvenu skrb i stanovanje), onečišćenje i društvene nejednakosti. U tom bi se kontekstu proširenje rada na daljinu moglo smatrati prilikom za gospodarsku i društvenu obnovu ruralnih područja.
 

Pitanja regionalnih razlika i geografske raznolikosti unutar EU-a stoga su jednako relevantna kao i uvijek. Sve je više dokaza da se regionalne razlike u blagostanju i gospodarskoj dinamici prenose na razlike u životnim standardima i pristupu resursima, što pak ima društvene i političke posljedice jer se time može potaknuti osjećaj nezadovoljstva, ogorčenosti i tjeskobe u regijama koje se smatra „zapostavljenima”.
 

Glavni zaključci

• Gotovo 90 % regija NUTS 2 u EU-u tijekom 2022. imalo je stope zaposlenosti iznad razina koje su imale prije pandemije bolesti COVID-19. Stopa zaposlenosti u više od dvije petine svih regija bila je jednaka ili veća od 78 %, što je cilj EU-a u pogledu stope zaposlenosti za 2030. Međutim, i dalje postoje znatne razlike.
   
• Od 10 regija s najvišim stopama zaposlenosti u 2022., šest njih bile su regije glavnih gradova. U razdoblju od 2019. do 2022. te su regije zabilježile najveći rast zaposlenosti, posebno na visoko plaćenim radnim mjestima, te su bile izloženije gubitcima slabo plaćenih radnih mjesta koja su iziskivala intenzivne kontakte.
   
• U glavnim je gradovima svaki četvrti radnik zaposlen u uslugama koje se temelje na znanju u privatnom sektoru, u usporedbi s jednim od deset radnika u većinski ruralnim regijama. Otpornost zapošljavanja u regijama glavnih gradova i većinski urbanim regijama na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 djelomično je posljedica visokog udjela rada koji se mogao obavljati na daljinu.
   
• Među 20 regija s najvećim udjelom ljudi koji su 2022. radili od kuće, većina njih obuhvaća nacionalne glavne gradove ili njihovu okolicu. U cijelom EU-u stope rada na daljinu razlikovale su se između urbanih i ostalih područja.
   
• Od početka pandemije bolesti COVID-19 u cijeloj Europi pokrenute su neke važne inicijative za pružanje podrške radu na daljinu u ruralnim, perifernim ili marginaliziranim područjima stvaranjem i širenjem zajedničkih radnih prostora. One mogu pridonijeti društvenoj i gospodarskoj revitalizaciji zajednica u kojima se nalaze.
   

Smjernice politike

• Postojanje značajnih regionalnih razlika u stopama zaposlenosti i učestalosti rada na daljinu može predstavljati rizik od teritorijalnih razlika, pri čemu urbana područja i područja glavnih gradova imaju nerazmjerne koristi od digitalne revolucije.
   
• Čimbenici koji poslodavce, radnike i ulaganja u infrastrukturu privlače u gradove, uključujući gospodarsku dinamiku (s velikim tržištima rada, obiljem poslovnih mogućnosti i dobrim pristupom sadržajima i javnim uslugama) osnažuju se sami po sebi i ostaju relativno stalni u kratkoročnom razdoblju. Međutim, dugoročne regionalne industrijske i inovacijske politike mogu promijeniti demografske i gospodarske razlike između ruralnih i urbanih područja tako što će regijama omogućiti da iskoriste svoje jedinstvene značajke i bolje razumiju mogućnosti specifične za određeno mjesto.
   
• Rad na daljinu može omogućiti razdvajanje gospodarske specijalizacije od mjesta rada jer smanjuje ograničenja preseljenja, čime se otvaraju nove mogućnosti za regionalni razvoj. Javne politike mogu podupirati rad na daljinu u ruralnim, perifernim ili marginaliziranim područjima uz pomoć ciljanih inicijativa, primjerice onih usmjerenih na stvaranje zajedničkih radnih prostora. Njima se mogu promicati dinamičnost i raznolikost u ruralnim gospodarstvima privlačenjem radnika i poduzetnika iz profesija temeljenih na znanju.
   
• Brza internetska povezivost ključna je tehnologija koja omogućuje rad na daljinu. Nastojanja da se ostvare ciljevi politike u pogledu internetske povezivosti u urbanim i ruralnim područjima postali su još hitniji te su dobili novi zamah nakon pandemije bolesti COVID-19.
   
• Do 2022. ruralna su područja u prosjeku imala brži internet nego što su gradovi imali samo tri godine ranije. Međutim, brzine interneta u gradovima poboljšale su se još brže te su blago povećale razliku između urbanih i ruralnih područja. Programom politike digitalnog desetljeća do 2030. predviđaju se daljnja ulaganja u internetsku povezivost, s posebnim naglaskom na ruralnim područjima.
   
• Ruralna područja suočavaju se s višestrukim i složenim izazovima u pogledu gospodarskog i demografskog pada, što se ne može riješiti samo s pomoću internetske povezivosti. Potrebna su i ulaganja u prometnu infrastrukturu i (ključne) javne usluge kako bi se spriječilo da postanu „usamljena mjesta” (mjesta koja su ranjiva u smislu npr. pristupačnosti ili povezivosti).
   
• Iako rad na daljinu može ponuditi mogućnosti za preseljenje izvan gradova, urbana područja i dalje su vrlo privlačna velikom dijelu stanovništva, posebice među mlađim ljudima. Javnom politikom može se učiniti više kako bi se oblikovao prijelaz na održiviju budućnost za gradove te kako bi oni postali ugodniji za život.