Ulazak u svijet odraslih: mladi u razdoblju nakon pandemije

Ispostavilo se da su do kraja pandemije bolesti COVID-19 mnogi mladi u Europi bili prisiljeni promijeniti barem dio svojih planova za budućnost, u vezi sa svojim obrazovanjem ili karijerom, stambenom situacijom te u vezi sa zasnivanjem vlastite obitelji. Tržište rada u Europi i dalje je snažno, a povoljni gospodarski uvjeti pridonijeli su stopi zaposlenosti mladih koja je viša od stope zabilježene u bilo kojem trenutku u prethodnih 15 godina. Međutim, pritisak na planove mladih povećao se kad je riječ o stanovanju i troškovima života te i dalje postoji zabrinutost za mentalnu dobrobit mladih. U ovom se izvješću pruža detaljan pregled životnih uvjeta mladih nakon pandemije, s naglaskom na planovima za budućnost i okolnostima koje mogu otežati ili poduprijeti njihovo ostvarivanje.

Kontekst politike

Tijekom pandemije politika je bila usmjerena na pružanje pomoći poduzećima da opstanu, no institucije EU-a također su brzo povećale potporu za zapošljavanje mladih uvođenjem pojačane Garancije za mlade, kojom je dobna granica za ciljane osobe u okviru programa proširena s 25 na 29 godina. U ovom izvješću opisuje se ostvareni napredak i izazovi u provedbi programa te se ističe važnost trajne potpore pojačanoj Garanciji za mlade. To je posebno potrebno jer su mjere zapošljavanja koje se odnose na mlade bile u određenoj mjeri nedovoljno zastupljene među mjerama koje se podupiru Mehanizmom za oporavak i otpornost.

Glavni zaključci

• Stopa zaposlenosti mladih u EU-u viša je nego u bilo kojem trenutku od 2007., a postotak mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (skupina NEET) na povijesno je niskoj razini. Nadalje, udio obeshrabrenih radnika među mladima u skupini NEET na najnižoj je dosad zabilježenoj razini.
   
• Postoje znakovi poboljšanja kvalitete radnih mjesta za mlade, s manjim brojem onih koji su nesvojevoljno zaposleni na određeno vrijeme, s većom percipiranom sigurnošću radnih mjesta i boljom ravnotežom između poslovnog i privatnog života nego tijekom pandemijskih godina.
   
• Međutim, mladi su manje zadovoljni svojim radnim mjestima od starijih dobnih skupina i željeli bi više autonomije na poslu. Gotovo polovina mladih želi promijeniti posao u roku od godine dana, a udjeli su veći među onima koji nikada ne mogu raditi od kuće i onima s nesigurnim ugovorima.
   
• Većina mladih traži mogućnosti za osposobljavanje ili daljnje obrazovanje. Iskustvo pripravništva uobičajeno je u EU-u. Međutim, utvrđeno je da nejednakosti, primjerice one povezane s rodnim razlikama, utječu na kvalitetu pripravništva.
   
• Poteškoće povezane sa stambenim pitanjem jedna su od glavnih prepreka osamostaljenju mladih. Manje je vjerojatno da će mladi koji su u nepovoljnijem financijskom položaju biti u mogućnosti odseliti iz roditeljskog doma, što pak može dovesti do financijskog opterećenja za kućanstvo. Zbog toga će mladi koji žive sa svojim roditeljima najvjerojatnije imati poteškoća u financiranju osnovnih životnih potreba.
   
• Nesklad između želja mladih i njihovih konkretnih planova posebno je čest kad je riječ o stanovanju. Mladi ljudi sve češće žele kupiti svoj stan, no ostaju u podstanarstvu.  Osim toga, u ovom je izvješću utvrđeno da su neostvarene želje za odlaskom iz roditeljskog doma povezane s većom vjerojatnošću stvaranja osjećaja isključenosti iz društva.
   
• Mladi su tijekom pandemije prijavili neuobičajeno niske razine mentalne dobrobiti Do 2023. mentalna dobrobit mladih poboljšala se. Međutim, to je poboljšanje bilo slabije nego među osobama starijima od 30 godina. Nadalje, istraživanje je pokazalo da je nesklad između želja i konkretnih planova, kad je riječ o pronalaženju posla, povezan s većim rizikom od depresije među mladima.
   
• Među mladim ispitanicima diljem EU-a, 40 % bi se preselilo u inozemstvo u sljedeće tri godine ako bi to bilo moguće, a gotovo četvrtina njih to planira učiniti. Međutim, postoje velike razlike među zemljama.
   
• Mnogi mladi planiraju uskoro zasnovati vlastitu obitelj: više od polovice osoba mlađih od 35 godina želi se odseliti i živjeti s partnerom u roku od tri godine, dok bi se otprilike trećina željela vjenčati, a sličan bi udio njih želio imati djecu. Veći prihodi i život s roditeljima povezani su s većom vjerojatnošću da će mlade osobe planirati uskoro imati djecu. S druge strane, za mlade pripadnike zajednice LGBTQ+ i osobe izložene riziku od depresije vjerojatnije je da će nastati nesklad između njihove želje za djecom i planiranja rađanja djece.
   
• Kad je riječ o napretku u pogledu pojačane Garancije za mlade, pritisak na aktivne politike tržišta rada manji je sada kada je stopa zaposlenosti mladih tako visoka, što stvara opći dojam da je došlo do odgode provedbe. Međutim, u mnogim zemljama južne Europe postotak osoba koje se nalaze u skupini NEET još je visok, kao i regionalne razlike, a te su zemlje izrazile zabrinutost u pogledu toga može li program da ostvariti rezultate u najugroženijim regijama.
   
• U mnogim je zemljama vjerojatnije da će mlade majke biti u skupini NEET nego mladi muškarci, a obiteljske obveze sada su najvažniji razlog zbog kojeg se one nalaze u skupini NEET. Međutim, mjere politike EU-a posebno usmjerene na mlade majke ili mlade žene najčešće su vrlo oskudne.

Smjernice politike

• Trajna potpora provedbi pojačane Garancije za mlade od ključne je važnosti, posebno s obzirom na dokaze o tome da je u politikama koje se odnose na mlade nerazmjerno velik naglasak stavljen na formalno obrazovanje u odnosu na integraciju na tržište rada.
   
• Mogao bi biti potreban veći naglasak na rodnoj dimenziji kad je riječ o postotku osoba u skupini NEET jer je sada u nekoliko zemalja za mlade majke najvjerojatnije da će se nalaziti u skupini NEET.
   
• Cilj prethodnih aktivnosti u provedbi Garancije za mlade bio je proširiti kapacitete svake zemlje kako bi se doprlo do mladih ljudi te poboljšati okvir za njihovo povezivanje s odgovarajućom uslugom kao i, prema potrebi, uspostaviti nove usluge. Trenutačnim aktivnostima nastoji se i pratiti usklađenost usluga s potrebama mladih ljudi, uz snažniji participativni pristup. Nacionalne i regionalne strategije trebale bi biti usmjerene na isključene i ranjive mlade ljude, posebno u kontekstu slabije urbanizacije i područja u kojem živi potrebitije stanovništvo, te na pružanje potrebnih resursa i informacija institucijama i njihovim partnerima. U izvješću se navode primjeri dobre prakse iz zemalja kao što su Belgija, Bugarska, Finska i Španjolska.
   
• Dostojanstven rad mora biti u središtu politike zapošljavanja mladih. Tržište rada i dalje je nesigurno i nepravedno za mladu generaciju s obzirom na troškove života i stanovanja. Iako su radna mjesta dostupna, mnoga su neprivlačna, loše plaćena i ne mogu mladima ponuditi pristojan život.
   
• Iako se pojačana Garancija za mlade smatra prvenstveno gospodarskom politikom/politikom zapošljavanja, njezin je uspjeh blisko povezan s područjima politike obitelji, stanovanja i skrbi o djeci, mjerama za borbu protiv rodne i intersekcijske diskriminacije te sinergijama sa strategijom Europske komisije za mentalno zdravlje iz 2023.