Uloga nejednakosti ljudskog kapitala u socijalnoj koheziji i konvergenciji

Ljudski kapital, definiran kao znanje, vještine i druge osobine koje omogućuju produktivnost ljudi, ključan je pokretač dinamike i rasta gospodarstva EU-a. U ovom se izvješću procjenjuje uspjeh EU-a u razvoju i upotrebi ljudskog kapitala za potporu gospodarskom i društvenom napretku.
 

Izvješće započinje ispitivanjem razlika u ljudskom kapitalu među državama članicama s obzirom na njegovo stvaranje, korištenje na tržištu rada i mobilnost. Analizom 16 pokazatelja istražuje se postoji li uzlazna konvergencija među državama članicama – drugim riječima, poboljšavaju li se rezultati u stvaranju i korištenju ljudskog kapitala te smanjuju li se razlike među njima. U analizi se dalje kvantificira učinak tercijarnog obrazovanja na konvergenciju nacionalnog dohotka u državama članicama. Kad je riječ o mobilnosti ljudskog kapitala, izračunava se trošak iseljavanja talenata za države članice. Naposljetku, pouke za razvoj politika za privlačenje i zadržavanje visokokvalificiranih osoba s diplomom temelje se na studijama slučaja politika u pet država članica.
 

Kontekst politike

Prema Komunikaciji Europske komisije iz 2023. o iskorištavanju talenata u europskim regijama, privlačenje i zadržavanje talenata trebalo bi imati vodeću ulogu u strategijama regija kako bi se osiguralo njihovo blagostanje i smanjile razlike među njima. Ističe se dvostruki izazov za regije koje se suočavaju sa smanjenjem broja stanovnika zbog demografskih promjena i stalnim odljevima građana sa završenim tercijarnim obrazovanjem zbog slabih izgleda za gospodarski rast u tom području.
 

Mobilnost unutar EU-a važan je stup jedinstvenog tržišta EU-a. Međutim, stalni odljev ljudi iz regije ili zemlje mogao bi imati negativan utjecaj na konvergenciju država članica jer će neka područja ostati nespremna za zadovoljavanje potražnje na tržištu rada i odgovaranje na izazove usporedne zelene i digitalne tranzicije. Razumijevanje tih tokova i temeljnih uzroka moglo bi pomoći EU-u da smanji razlike među državama članicama i poboljša koheziju, uz istodobno održavanje dvosmjerne cirkulacije ljudskog kapitala koja pogoduje razmjeni znanja i gospodarskom rastu.
 

Iako je potreba za gospodarskim rastom i inovacijama snažan argument za stvaranje radne snage sa znanjem i vještinama za potporu velikom svjetskom gospodarstvu, to nije jedini razlog za razvoj ljudskog kapitala. Učinak obrazovanja nadilazi gospodarske učinke jer je vjerojatnije da će obrazovani građani aktivno sudjelovati u društvenim i građanskim inicijativama, čime će pridonijeti funkcioniranju demokratskih institucija.
 

Glavni zaključci

• Kad je riječ o pokazateljima stvaranja ljudskog kapitala, bilježi se uzlazna konvergencija država članica. Udio bruto domaćeg proizvoda (BDP) namijenjenog tercijarnom obrazovanju, postotak osoba koje rano napuštaju školovanje, stjecanje tercijarnog obrazovanja i sudjelovanje u osposobljavanju na radnom mjestu – područja su s kretanjima u smjeru postizanja ciljeva politike.
   
• Među državama članicama postoje razlike u načinu na koji se koristi ljudski kapital, pri čemu neke države članice bolje apsorbiraju ljudski kapital na tržištu rada od drugih. To je dovelo do većih nejednakosti među državama članicama u pogledu stope zaposlenosti osoba sa završenim sveučilišnim studijem i ulaganja u istraživanje i razvoj. Pozitivno je da se smanjio postotak osoba sa završenim sveučilišnim studijem koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) ili su prekvalificirane za svoja radna mjesta. Međutim, na regionalnoj razini, posebno u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj, prosječne vrijednosti EU-a za oba pokazatelja i dalje su visoke.
   
• Ljudski kapital imao je važnu ulogu u konvergenciji EU-a u pogledu nacionalnog dohotka u razdoblju od 2014. do 2021. Analiza upućuje na to da su visokoobrazovani pojedinci pomogli državama članicama i regijama srednje i istočne Europe da drže korak s državama i regijama zapadne Europe kad je riječ o BDP-u po stanovniku.
   
• Uravnotežena cirkulacija ljudskog kapitala, poznata u literaturi i kao cirkulacija mozgova, još nije postignuta u EU-u: neke zemlje i regije prednjače u privlačenju talenata, dok druge teško apsorbiraju ljudski kapital u koji su uložile. Te zemlje i regije gube svoj ljudski kapital, a dolascima stranih talenata taj se gubitak ne nadoknađuje. Konzervativna je procjena da bi za Belgiju i Italiju (dvije zemlje za koje je bio moguć potpuni izračun) taj trošak tijekom desetljeća mogao premašiti 10 milijardi EUR.
   
• U državama članicama koje su zemlje neto primateljice osoba sa sveučilišnom diplomom – s neto dobiti talenata u odnosu na druge države članice – i dalje bi mogao postojati odljev mozgova u određenim područjima ili regijama te su im stoga potrebne lokalne inicijative za rješavanje tog problema.
   
• Politike koje se smatraju uspješnima u privlačenju ljudskog kapitala općenito su usmjerene na određenu vrstu talenata. To znači da prilagođene politike bolje zadovoljavaju potrebe ili očekivanja ciljanih talentiranih pojedinaca (studenata diplomskih programa, diplomanata, znanstvenika, istraživača i stručnjaka) od općih politika.
   
• Plaća je najvažniji čimbenik u politikama koje su usmjerene na strane talente. Važni su i drugi čimbenici, kao što su pružanje potpore i ponuda stanovanja, no oni su rijetko uključeni u politike za privlačenje pojedinaca te se umjesto toga uključuju u pomoćne ili lokalne inicijative. Međutim, u slučaju državljana koji su prethodno iselili, kulturni aspekti ili osobni razlozi također mogu imati ulogu u njihovoj odluci o vraćanju.
   

Smjernice politike

• Provedba politika za privlačenje i zadržavanje talenata ovisi o nizu mogućnosti financiranja (koje proizlaze iz dodjele proračunskih sredstava) i fiskalnih poticaja (kao što su oslobođenja od poreza na dohodak). Kombinirani pristupi mogu se upotrebljavati za poboljšanje održivosti takvih politika tijekom vremena.
   
• Odljev mozgova dovodi do gospodarskog gubitka koji proizlazi iz izostanka povrata od ulaganja u obrazovanje. Rješenjima čiji je cilj povrat takvih troškova od iseljenika samo bi se ograničila cirkulacija talenata. Umjesto toga, politikama kojima se privlače talenti ili potiče cirkulacija talenata uravnotežio bi se gubitak osoba sa sveučilišnom diplomom tako što bi se poticao priljev visokoobrazovanih pojedinaca (državljana koji su iselili i stranaca).
   
• U idealnom slučaju, cilj na razini EU-a bio bi potaknuti cirkulaciju ljudskog kapitala diljem EU-a, a ne zadržavanje talenata u matičnoj zemlji, čime bi se promijenila trenutačna situacija u kojoj se nacionalne politike međusobno natječu.
   
• Dokazi da je ljudski kapital pridonio poticanju gospodarske konvergencije u EU-u upućuju na to da bi inicijative za stvaranje ljudskog kapitala i njegovo privlačenje trebale ostati u programima politike.
   
• Praćenje zaliha i dinamike talenata pružilo bi saznanja za oblikovanje politika koje su prilagođene privlačenju određenih kategorija talenata. Za tu vrstu analize potrebni su granularni podatci na regionalnoj razini, koje su počele prikupljati institucije EU-a na različitim razinama.
   
• Iako EU može imati koristi od tokova ljudskog kapitala kojima se preraspodjeljuju resursi na razini država članica, kada je izlazni tok osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem prevelik, postoji rizik od negativne sprege koja bi oslabila obrazovni sustav i tržište rada na nacionalnoj i regionalnoj razini. Ako se tom scenariju ne suprotstave politike za poticanje cirkulacije talenata, to bi moglo prouzročiti usporavanje ili zaustavljanje konvergencije.
   
• Ne bi trebalo podcijeniti ulogu socijalnih partnera u održavanju i stvaranju poželjnih radnih uvjeta za visokoobrazovane radnike, ne samo s obzirom na plaću, nego i u odnosu na pitanja mogućnosti osposobljavanja na radnom mjestu ili dostupnosti najsuvremenijih alata za istraživanje i razvoj.